Mrtvi kapitali – novele

Kako je izgledao, pitaš. No, lijep zbilja nije bio. Sitan, uskih prsiju kao svi, koji naginju tuberkulozi. Imao je usko lice, prilično šiljast nos, tanke usne, a nad njima brkove. Nije u njega bio bujan brk – kao što ga je imao tvoj tata – nego tanak brk, taman. Ni kosa mu nije bila bujna, prije bih rekla rijetka i smeđa. No čelo mu je bilo široko i pametno, a oči su mu znale živo zasjati. Gledao je blago čovjeku ravno u oči kad je govorio, pa se zaboravljalo da nije lijep. Glas si mu trebala čuti. Kako bih ti opisala taj glas koji sam posljednji put čula prije četrdeset godina? Prigušen, kao da se boji nešto ili nekoga povrijediti jakim, glasnim riječima. Bio je umiljat čovjek i drag. Čedan u društvu, uglađen. Ne znam da se ikome kad zamjerio….