Pučke dječje pjesme, poznate u svijetu kao nursery rhymes, mi najčešće nazivamo malešnicama jer su namijenjene maloj djeci – djeci najmlađe dobi. Riječ je o vrlo starim pjesmama koje traju i obnavljaju se desetljećima i stoljećima, zapravo prvim pjesmama s kojima se dijete susreće u svojem odrastanju. Nastaju u druženju odraslih s djecom koji se inspiriraju djetetovim ponašanjem želeći ga zabaviti. Najčešće se stvaraju u igri, povezujući riječi i pokrete, pokreću djetetova osjetila i uvlače ga u aktivno sudjelovanje u toj zabavi. Kao sve što se spozna i doživi u ranome djetinjstvu, usijecaju se duboko u pamćenje i postaju konstantni dio naše memorije koju kao roditelji te djedovi i bake ponovno prenosimo novim generacijama. Zvukom, rimom, ritmom, slikama sudjeluju u uspavljivanju djeteta, njihanju na koljenima, u zadirkivanju, u čaranju, u prenošenju spoznaja, u inicijaciji fizičke igre… Iako su vrlo često nonsensne, zvuk i ritam i bez smislene rečenice nudi privlačnu tekstovnu cjelinu. Djeca ih znaju kao uspavanke, brojalice, bajalice, razbrajalice, tepalice, nabrajalice, pitalice, rugalice, zagonetalice, izmišljalice, oponašalice, nagomilavalice itd.
Sretnu Meštrović su upravo takve pučke pjesme nadahnule da napiše originalne, zanimljive i maštovite priče. U većini malešnica „sadržaj“ je minoran, a katkad ga se ni ne može odrediti jer je bit malešnica ritmičko nizanje riječi tek s neznatnim aluzijama na zbilju. Sretna Meštrović svojim pričama gradi sadržaj kojega u malešnicama ili nema ili se skromno naslućuje. Pušta mašti na volju i zajedno s djetetom stvara maštovit svijet u kojemu tek nonsensni pojmovi iz malešnica postaju bića. Na primjer iz brojalice Mur bur tipitur Bur postaje kralj, a iz brojalice En ten tini savaraka tini Savaraka postaje prelijepa vilinska kraljica. Sve priče imaju naglašen ludički karakter. Poput brojalica iz kojih su nastale, one su djeci poziv na igru i maštanje. Pedagoška vrijednost malešnica u praksi je potvrđena i unutar obitelji i unutar dječjih vrtića te mlađih razreda osnovne škole pri poticanju ranoga jezičnog razvoja. I priče Sretne Meštrović, nadahnute malešnicama sasvim sigurno će pronaći svoje mjesto u pedagoškoj praksi. Zahvaljujući naglašenom ludičkom karakteru, ritmičnosti i maštovitosti priče su odličan materijal koji dijete može potaknuti na samostalno improviziranje, smišljanje radnje na neke njemu poznate stihove brojalica, brzalica, nabrajalica… – Dubravka Težak
