„Zbirka nadrealističkih priča danskog vunderkinda uvodi nas u zlokoban svijet koji često podsjeća na epizode serije Black Mirror, a istodobno i svijet tako blizak i poznat svakom čitatelju, neovisno o njegovu porijeklu. Eika uspijeva provocirati i zabaviti čitatelja, a njegova poruka udara snažno poput aperkata.” — Kirkus
Zbirka priča jednog od najuglednijih mladih danskih autora, dobitnika prestižne nagrade Nordic Council’s Prize for Literature. Priče donose lucidno-bizarnu sliku globalizirane sadašnjosti i budućnosti, u kojoj se pojmovi identiteta, klime, politike, ekonomije i prirode radikalno mijenjaju. Eikine priče prikazuju svijet u rasulu i propadanju, no unatoč svemu sadrže inherentan osjećaj nade. Eika je autor čije je ime eksplodiralo na međunarodnoj književnoj sceni, osobito kad mu je knjiga na engleskom izašla u izdanju uglednog američkog izdavača Riverheada te se našla i u širem izboru za nagradu Booker International 2022.
Iz knjige:
“Posvuda su ležali bankovni službenici, sklupčani, polomljeni, skvrčeni, ovisno o položaju razvalina oko njih, s računalima u krilu i na trbuhu. Lica su im bila musava i boležljivo blijeda, neki su nosili zaštitne maske zbog onečišćenog zraka. „Tražite nekoga?“ upitao me jedan mladić i pomogao mi da se provučem kroz rupu u zidu. „Ne“, odvratio sam i uspio promucati ime administratorice informatičkog sustava. „Pođite za mnom“, rekao je i poveo me kroz rupe i raspukline; puzali smo, penjali se i gmizali, ovisno o prostornim ograničenjima. Kako mu se tijelo previjalo, imao sam osjećaj da ga nešto vuče ili usisava kroz hodnike. Da je neka podzemna inteligencija ili volja pretvorila banku u prah i pepeo i sada prisilno preoblikuje njezine zaposlenike. Posvuda, ljudi su si uredili radna mjesta na najneočekivanijim mjestima. Kabeli su dovlačili struju u svim smjerovima, u svaki kutak, a njihovi su se spojevi svijetlili. Zamišljao sam sve to kao monstruoznu, izdubljenu arhitekturu, materijal urušene zgrade nabacan u golem mravinjak, koji na okupu drže internetski valovi i fermentirani, organski dah koji je bujao u tunelima. Zbor prstiju na tipkovnicama dopirao je iz dubina. Provukli smo se, nogama prema naprijed, kraj iskrivljene metalne ploče i ušli u drugu prostoriju. U njezinu središtu administratorica informatičkog sustava sjedila je na jastuku u položaju lotosa ispred tri ekrana. Držala je miš na odlomljenom komadu mramora kraj desne ruke. „Pa jebote!“ rekla je ugledavši me i nasmijala se. „Nisi li ti trebao doći prije deset dana?“ „Jesam“, odvratio sam i počeo smišljati ispriku koja mi nije imala smisla, pa sam zakoračio naprijed i pritom šutnuo sitno kamenje. Nakon nekih deset sekundi, odnijela ga je voda. „Ništa za to“, rekla je odmahnuvši rukom na moju ispriku. „Bacimo se na posao.“
Jonas Eika (rođen 1991.) danski je višestruko nagrađivani pisac (Nordic Council’s Prize for Literature, Michael Strunge Prisen, Den Svaere Toel, Montanas Literaturpris, Blixenprisen), koji je 2015. godine debitirao romanom Lageret Huser Marie nagrađenim 2016. nagradom Bodil og Jorgen Munch-Christensen’s. Snažan proboj na književnu scenu ostvario je zbirkom priča Nakon sunca (Efter Solen) nagrađenom s nekoliko nagrada, uključujući prestižnu nagradu Nordic Council Literature Prize 2019. godine. Eika živi i radi u Kopenhagenu.