Lica koja smo ponijeli u sjećanjima, predmeti koje pamtimo, rečenice
koje su nam izgovarali, prva selidba koja je činjena za naše, i uvijek
samo za naše dobro; sve se to jednoga dana otjelovljuje u tekst.
Prešućen, napisan, objavljen, nagrađivan. Priča o vlastitom životu
posljednjih dvadesetak godina nametnula se kao dominantan pripovjedačkim
model. I u trenutku kad su je i čitatelji, i kritičari, i stručna
povjerenstva počeli doživljavati kao pomalo umornu damu, roman Naročito
ljeti, zanimljivog gledišta i preciznog stila, potvrđuje da prava,
zaslužena priča nikada ne može izaći iz literarne mode.
Julijana Matanović
Naročito ljeti je roman u kojemu se čitatelj može odmoriti od velikih priča i
ozbiljnih sukoba. U njemu nema posljedica rata, surove tranzicijske
zbilje, eksplicitnih ljubavnih odnosa, grotesknih kriminalaca ili
karikaturalnih likova koji su napučili hrvatsku prozu u posljednjih
petnaestak godina. Sav je ispleten od sitnica, kao fina čipka sjećanja i
autentičnih slika jednog odrastanja na otoku. Bez jedinstvenog zapleta,
sastavljen od malih pričica i anegdota u kojima gotovo da i nema
klasičnoga sukoba, može nas podsjetiti na neku suvremenu verziju
pastorale. Ali pastorale u koju čitatelj može u potpunosti
povjerovati. Upravo zato može djelovati ljekovito.
Zoran Ferić
