Baš kao i ostali Gavranovi naslovi, i roman Nekoliko ptica i jedno nebo daje odgovor na pitanje zašto je Miro Gavran jedan od naših najčitanijih i najomiljenijih pisaca. Zavodljiva vještina njegova asketskog pripovijedanja ne poznaje suvišne rečenice i ne srami se snažnih emocija.
Jedan vlak polazi s mostarskoga kolodvora daleke 1917. , drugi vlak polazi iz Nove Gradiške 1987. godine. Sudbine junaka koji su u njima na neobičan su način povezane. Pratimo dvostruku ljubavnu priču i dramatične događaje u Hercegovini tijekom Prvoga svjetskog rata, kada je fra Didak Buntić pokrenuo akciju spašavanja gladne djece. Usporedno s time, upoznajemo mladića koji tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća počinje gubiti tlo pod nogama kada mu se snovi i stvarnost isprepletu.
Roman Nekoliko ptica i jedno nebo priča je o dubokoj sumnji i istinskoj vjeri koja će na vas ostaviti dubok dojam te vam još dugo ostati u sjećanju.
Miro Gavran najprevođeniji je i najizvođeniji hrvatski pisac čija su djela prevedena na 38 jezika, a njegove knjige doživjele su više od 200 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama nastalo je 300-ak kazališnih premijera diljem svijeta. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival koji je njemu posvećen i na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima. Festival pod nazivom GAVRANFEST od 2003. djeluje u Slovačkoj, od 2013. u Poljskoj, a od 2016. u Češkoj.
Objavio je deset romana: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita ili putovanje u prošli život, Judita, Krstitelj, Poncije Pilat, Jedini svjedok ljepote, Kafkin prijatelj i Nekoliko ptica i jedno nebo te zbirku kratkih priča Mali neobični ljudi.
