Nigdje, niotkuda

U romanu Nigdje, niotkuda
Bekim Sejranović prati svog junaka od djetinjstva u Brčkom, preko
srednjoškolskih i fakultetskih godina u Rijeci do izbjeglištva u Oslu; u
jednoj sceni od bačvi u kojima baka kiseli kupus radi splav kojim se
namjerava spuštati Savom, pa dobiva od bake degenek, u drugoj je panker
koji svira bas u bendu Paranoya, zatim se skriva po Rijeci od onih koji
uhićuju mladiće i šalju ih u rat u Bosnu, pa je izbjeglica u Norveškoj…
Tamo ulazi u dvije „teške“ ljubavne veze, i nakon njih bježi na ledeni
otok na samom sjeveru Norveške, gdje noć i dan traju po šest mjeseci, a
ljudi je malo. Već u Nigdje, niotkuda Sejranović je suvereno
postavio koordinate svijeta kroz koji se kreće u svim svojim knjigama.
Pritom, sve je ispričano tijekom jednog sprovoda koji se proteže kroz
cijelu knjigu, a roman, premda je fragmentaran, sa stalnim skokovima
kroz vrijeme, istovremeno je kompaktan, zaokružen i snažan. I upravo je
ta kompleksna struktura koju autor virtuozno gradi, tako da nam ne
otežava čitanje već nas uvlači u samu utrobu teksta, bitno obilježje
svih Sejranovićevih romana. Dodajte uz sve to i prirodni pripovjedački
talent koji Sejranović posjeduje, duhovitost, autoironiju, duboku
osjećajnost, psihološku iznijansiranost i bit će vam jasno zašto je Nigdje, niotkuda
dobio regionalnu nagradu za najbolji roman, „Meša Selimović“, i Bekima
Sejranovića učinio jednim od najčitanijih pisaca na prostoru bivše
zemlje.