Glavni junak romana Niotkuda s ljubavlju 1991. odlazi iz domovine jer osjeća da će stvari krenuti po zlu i da će njegovo, dotad uobičajeno ime, odjednom zazvučati kao poziv na nasilje. Kao egzilant koji se „nije izgubio ali se nije ni našao“ on luta od sjevera do juga kontinenta, ne nalazeći utjehe ni u omamljivoj magmi sjećanja. Nakon epizode u Rimu, privremeni dom nalazi u Amsterdamu, u zemlji i gradu „gdje su snovi nepoželjni“ a on ih, ustrajno, sanja. Jedna žena, i jedna knjiga, trebale bi zatvoriti krug njegova života.
„Pisan otmjenim, rafiniranim, eruditnim stilom – u kojemu mnogoznanje ne zvuči nametljivo – ovaj je roman priča o potrazi za izgubljenim ljubavima. Đorđe Matić suvereno vlada jezikom, koji je, kao malo koji u tradiciji naše fikcijske proze, prepun lirike i glazbe. Ulazak u ovo majstorski pisano djelo nalik je na odiseju u kojoj plovimo po moru glazbe, sjećanja, čežnje za iskonom koji trajno izmiče.“
– Boris Rašeta
„Ovaj roman, ozvučen sad već prepoznatljivim matićevskim jezikom vrsnog esejista superiorne naobrazbe i intelektualne raskoši, zavest će i provesti čitatelja kroz posve autentičan svijet emigracije kao trajne traume izlječive tek neraskidivom vezom s kulturom zemlje i prostora koju glavni lik nije napustio svojom voljom.“
– Nada Gašić
„Roman ovakve težine bio je potreban ovdašnjoj književnoj sceni. Njime literatura ponovo postaje etička obveza. To je čin hrabrosti koji negira prolaznost i ponovo otkriva kompleksnosti prošlosti. Autor ih oslobađa nostalgije, u ime jedne buduće životnosti.“
– Gaetano Benčić
