Knjiga Njihovi osamljeni gospodari – njegovih petnaest horora iz
1945. posve nas nesmiljeno uranjaju u ratno i poratno nevrijeme prijelomnih događaja
iz 1945., pokazuju, odnosno na temelju pronađenih dokumenata i povijesnih činjenica,
autobiografskih i obiteljskih tjeskobnih doživljaja, sjećanja i uspomena kao da nas
vraćaju u ta kataklizmička vremena u kojima je život zaista bio beznačajan, njegova se
vrijednost nepodnošljivom lakoćom znala prodavati i s njom se bez suda i sudišta manipuliralo
na vrlo različite načine kojih su strah, smrt i ubijanje bile osnovica povijesno-političke
zbiljnosti.
Sabljak je neumoljiv i žestok kritičar toga vremena ubijanja nasumce,
ali i kao svjedok toga vremena iznimno osjetljiv, uza sve životne grubosti i gubitke, lirski
prodahnut i obilježen nestankom i smrću vlastita oca. Pa ipak, nije to samo i isključivo
hommage njegovu ocu, to je teška knjiga što duljih, što kraćih proza koje svjedoče o zlu
jednoga nevremena, koje svjedoče o takvim gadostima i grozotama kojih zadah trulosti,
oskvrnuta dostojanstva čovjeka i nesuđenih zločina i zločinstava još danas osjećamo s
gnušanjem i prijezirom kao povijesno nedovršene priče.