Noć na Zemlji Dorte Jagić knjiga je nokturalnih priča, putopisa, dnevničkih i memoarskih zapisa, meditacija, fantazija, poetskih studija i bilješki, i posveta je noći – svim njezinim pojavama, nijansama, prijelazima, utjelovljenjima, znakovima, mirisima – posveta tajni noći kao tajni svijeta. Pritom je glavni pokretač teksta čuđenje – ushit nad svakom, pa i banalnom ili neprimjetnom stvari, jer je, uvjerljivo nas se ovdje navodi, upravo to put k otkrivanju zagonetke.
Mjesta radnje ovih raznolikih zapisa su sićušna i golema – balkon i Manila, kustošijska ulica i Pariz, par kvadratnih metara Kvatrića i hektari šume Bad Ischla – a autorica se jednako strastvenoistraživački upućuje na svaki od tih prostora. Jer njihov je potencijal jednak, astralan, zračeći, govoreći, a protagonisti od krvi i mesa – taksisti, kockari, didžejevi, vračare, kazanove, prostitutke, radnici iz noćne smjene – noćno naštimanoj promatračici otkrivaju drukčije, istinskije lice, lice svog fikcijskog alter ega, Ofelije, plavuše s platna američkog slikara Edwarda Hoppera, Rainera Marije Rilkea…
Naizgled obične situacije i slučajevi najednom se rastvore u svojoj pjesničkoj opojnosti. Tek u poništenju dnevnog ja, obećaje nam ovo opojno noćno štivo, može se kliznuti kroz uska vrata u noćni bitak, u raskoš naopakog, hiperpolifonog, svemiru okrenutog svijeta, koji se sada može polagano iznova imenovati. I sebe tako iznova pronaći.
