Odmrzlo ljeto

Odmrzlo ljeto kreće s pričama za uspavljivanje autorovog djeteta i
gotovo bi se reklo da će to biti knjiga priča za najmlađe. Ali uskoro
autor ulazi u vlastito djetinjstvo a zatim i mladost. Glumac sada ne
priča nasljedniku nego sebi. Pita se, dubinski, od čega smo.
Pripovijedajući o ženama koje je volio i s kojima je živio autor se pita
koliko nas čine ljudi s kojima smo bivali okruženi. Koliko drugih ima u
nama?  Esejistički dio romana Odmrzlo ljeto postaje tako i njegov
pripovjedački dio.U svom romanu autor ne želi izbjeći ni ono pjesničko. U dobroj prozi
uvijek će se naći nešto od poezije. Zapravo, bez nje proza nije
književnost. Glumac se kroz cijeli roman vraća velikom pitanju: je li
umijeće pripovijedanja stvorilo homo sapiensa? Bi li bilo modernog
čovjeka da se nije razvijao kroz bajku, mit, pjesmu, ep, priču, roman?
Gdje je danas roman? Pripovijedanje i sudbina Glumcu su jednojajčani
blizanci.