Linda Boström Knausgård debitirala je 1998. godine pjesničkom zbirkom Gor mig behaglig för såret i otada objavila niz nagrađivanih i prevođenih romana. Njezin zadnji roman, Oktoberbarn, u najvećoj je mjeri autobiografski – intimna ispovijest o boravku u psihijatrijskoj ustanovi na prisilnom liječenju elektrošokovima. Posljedica takve terapije je gubitak pamćenja što je užasava i uvijek iznova baca u depresiju jer, kako sama kaže, „što je pisac bez sjećanja, što je osoba koja više ne zna imena vlastite djece?“ U poetičnom i bijesnom razračunavanju s ovakvom vrstom tretmana psihički bolesnih osoba, napisala je potresnu priču o osobi koja se bori sa svojim demonima okružena ljudima koji tvrde da će joj pomoći, a kojima i vjeruje i ne vjeruje.
Ovo je potresna i dirljiva slika njezinog svijeta, pogled iz drugog ugla njezine životne priče koju je njezin bivši muž – pisac Karl-Ove Knausgård u detalje opisao u svojim autobiografskim knjigama Moja borba. Ona mu se izravno obraća u knjizi, ali ga nikada ne optužuje što ju je na kraju napustio. Roman se čita kao pokušaj ponovnog zadobivanja kontrole jedne javnosti izložene žene, majke i spisateljice nad svojim životom i sjećanjima i zasluženo je dočekan hvalospjevima u švedskim medijima.
„Proza koja se neprimjetno i sugestivno kreće između svijetova. Linda Boström Knausgård piše kao u snu – jezivo i potresno. I strašno dobro.“
– Aftonbladet, Švedska
„Samouvjereno i poetično, a istovremeno i neočekivano polemično djelo o važnoj temi.“
– Švedski Radio
„Intenzivna i izravna proza, iznenađujuće lišena ikakve taštine.“
– Berglinske, Danska
„Ima nečeg ratobornog, gotovo nasilnog u ovoj ispovijesti, a istovremeno su njene rečenice nevjerojatno lijepe i poetične.“
– Information, Danska
„Ovo je toliko osvježavajuća i dojmljiva proza da ćete imati dojam da riječi prodiru kroz vas.“
– VG, Norveška
