Palatinska antologija – epigrami

Ako je umjetnost, napose pjesništvo, kako kaže Thomas Mann, u svojoj najboljoj izražajnoj suštini neka vrsta opozicije plemenite čovjekove osjećajnosti prema onome što je grubo u životu, onda se to može osjetiti u epigramima pjesnika Palatinske antologije. U tom je smislu njihova trajna i životvorna suvremenost, jer su sntičko društvo, kao i život, u svim svojim očitovanjima tijekom raznih epoha dobili poseban lirski oblik, pečat čovjekova nemirnog duha koji neprestano ide za svjetlom, raduje se, smiren, i onda kad se nađe pred zagonetkom kakva je smrt, svjestan je ipak svoje snage i smisla svoje opstojnosti.