Kyoto 1948., plavi automobil parkiran pred plemićkom vilom, očajna majka koja ostavlja djevojčicu prisiljenu obećati da će zauvijek biti poslušna. Ostatak života ta ista djevojčica samu će sebe spašavati tako što će uvijek iznova to obećanje kršiti.
Kao izvanbračno dijete japanske aristokratkinje i afroameričkog vojnika, Nori od rođenja nigdje ne pripada. Iako su je djed i baka uzeli k sebi, učinili su to samo kako bi je sakrili, užasavajući se mrlje na carskom rodoslovlju, očajni u nastojanju da održe tradiciju u poslijeratnom Japanu.
Poslušna preko svake mjere, Nori prihvaća osamu, boreći se s prirodnim znatiželjom i gorućim pitanjima o tome što se nalazi izvan zidova potkrovlja. Kupke koje izbjeljuju kožu, vojnička disciplina i kažnjavanje neposluha dio su svakodnevice do trenutka kada na imanje stiže novi član obitelji.
Kroz dva desetljeća neizvjesnosti, glazbe, avanture, tuge i ljubavi, roman Pedeset riječi za kišu uči nas o vezama koje nam daju snagu i o tome što nam znači sloboda.
