Proljeće, ljeto, jesen, zima.
Smrt je peta,
gospodarica svima.
Ne zaboravite da je svršetak jedne samo početak druge priče. Na kraju
krajeva, sve se ovo već i ranije događalo. Ljudi su umirali. Stari
režimi i civilizacije su propadali. Nova društva su se rađala. Kad
kažemo “ovaj svijet je došao svom kraju”, to je obično laž, jer se
planet i dalje sasvim dobro drži i nekako opstaje unatoč svemu što mu je
čovječanstvo priredilo.
Ali ovako završava ovaj svijet. Ovako zaista izgleda kada svijet dođe
svom kraju. Po posljednji put.
Kraj počinje velikim crvenim rascjepom u srcu jedinog svjetskog
kontinenta, i oblacima pepela koji kuljaju i trajno zakrivaju sunce.
Kraj počinje smrću, ubojstvom sina i nestankom kćeri. Kraj počinje
uništenjem najstarijeg, najvećeg i najveličanstvenijeg živućeg grada na
svijetu. Sve počinje izdajom i otvaranjem starih, nikad zacijeljenih
rana.