Četvrta knjiga Kaštelanovih sabranih djela Pobude i prizori, donosi svojevrsnu “rasutu baštinu”, eseje, feljtone, članke i bilješke, koji ga potvrđuju kao osebujnu ličnost i vjerodostojnog svjedoka jednog delikatnog trenutka hrvatske nacionalne povijesti, ali i kao čovjeka koji se uvijek tiho i samozatajno zalagao za ljepotu i istinu. Poetsko-publicistički osvrti na teme kao što su Brač, Split, Dalmacija, Podgora; sjećanja iz rata, predgovori knjiga, te posebno njegove kolumne iz Vjesnika u srijedu, autentična su književna djela, koja otkrivaju poseban smisao zapažanja i umjetničkog interpretiranja. Građu je priredio akademik Tonko Maroević, a Kaštelanovu bibliografiju na kraju knjige Anđelko Novaković.
“… More, rijeka Cetina i Mosor planina određuje geografsku strukturu Poljica. To je kraj iznimne prirodne ljepote i bogate prošlosti, drevna Poljička Republika – jedinstvena po svome unutarnjem demokratskom uređenju.
… Gole litice, visoke urvine i gudure, spilje i vrtače, sunčani svijetli visovi i vidikovci, čuvaju neprekinutu i dičnu legendu Poljica. Legendu borbe protiv tuđina i osvajača.
… Stanovnici Poljica su Hrvati i svoj jezik oduvijek zovu hrvatski. Staro pučko pismo je bosančica, a glagoljicu gaje popovi glagoljaši, koji stoljeća ‘glagoljaju hrvatsku misu’. Priko, na ušću Cetine, sa starohrvatskom crkvom sv. Petra i glagoljaškim sjemeništem, ostalo je kroz stoljeća rasadište pismenosti i narodnoga duha…”
(J. Kaštelan, Predgovor, “Poljički zbornik”)
