POSLIJE POTOPA

Ne kanim se sporiti pripada li Hrvatska Balkanu ili ne, ali jedno je neosporno: ona se “od stoljeća sedmog” neprekidno nalazi na vjetrometini kojom pušu uragani provala i invazija s Istoka podižući goleme migracijske valove progona, bježanja i ljudske nesreće. Na tom trusnom terenu izmjenjivale su se vojske i paravojske, smjenjivale se države i vlasti, mijenjale valute i ideologije. A u ovom stoljeću bilo je takvih promjena više nego u svim prethodnim. Na takvom, seizmički aktivnom tlu ljudima je prva briga: kako preživjeti? Svatko razvija svoju strategiju preživljavanja. No nije riječ samo o biološkom preživljavanju (o toj brizi svjedoči narodna izreka: glavno je da je glava na ramenu), pa ni o ekonomskom preživljavanju (glad je na ovim prostorima bila čest gost), već i o intelektualnom (duhovnom) preživljavanju.