Dubrovnik koji je postao kulisa, umiveno ustaštvo na ulicama Zagreba, potrošnja koja nadomješta ljudskost, majčinstvo o kakvom nije pristojno govoriti, banke kao sablasni stupovi naših života, emocije kakve ne viđamo u reklamama, a osjećamo ih tako snažno… To je svijet koji Maša Kolanović istražuje u svojoj maestralnoj zbirci priča “Poštovani kukci”.
Autorica tekstom i crtežima oblikuje onaj sablasni i teško izrecivi višak materijalne strane ljudske egzistencije, dok smještanje priča u razdoblje tranzicije u Hrvatskoj dodatno pojačava njihov jezivi efekt. Kukci i Konzum dvije su provodne metafore ove knjige. Prva je divljenje i vraćanje tekstualnog duga Kafki, velikom majstoru u kreiranju metafora egzistencijalne tjeskobe i apsurda, a druga je vraćanje metaforičkog duga stvarnosti u kojoj je Konzum od “hrvatske riječi za supermarket” postao metafora ekonomski opustošene Hrvatske.
“Poštovane kukce” žanrovski bi se moglo opisati kao tranzicijsku gotiku, postsocijalističku zonu sumraka, jezivo stvarnosnu prozu… Mračno i apsurdne, a opet duboko intimne, snažne i društveno osjetljive priče. Ukratko, jezivo dobra knjiga.
“Riječ je o pričama koje su doista jezive, ali istodobno i smiješne, koje su jednom nogom u Kafki, drugom u Karelu Čapeku. Dok većina hrvatskih pisaca piše o svijetu koji je jednom bio, Kolanović piše o svijetu kakav je sada.”
Jurica Pavičić
“Kako književno majstorski, upućeno, pronicljivo i bez forsiranja opisati vruće društvene teme, to svi skupa možemo učiti od pametne, duhovite i – što nije manje važno u ovom mutnom vremenu – vrlo artikulirane Maše.”
Olja Savičević Ivančević
“Odmah prvom pričom uvući će vas u zonu sumraka po mjeri Burtona i Kafke. Sa zadnjom će, pak, postati jasno da nije to ni Tim, ni Franz, ni zona sumraka. Ona piše o nama, o ovoj zemlji u ovome trenutku. Učinite si uslugu i čitajte ovo.”
Kristian Novak