U knjizi Poziv na ljubav iznesena su izvorna razmatranja koja je isusovački svećenik Anthony de Mello redovito sastavljao u noći uoči održavanja duhovnih vježbi koje je vodio. Ona oslikavaju naporan put jednog mistika koji je u posljednjim godinama života imao hrabrosti suočiti se sa stvarnošću te je postao pun samilosti i ljubavi za sva bića i stvari, „mistika koji je uživao u svemu i ni u čemu“.
Posljednje meditacije jednog od najvećih duhovnih učitelja našeg vremena pomažu nam zaviriti u tajnu ljubavi, probiti se iz zatvora svojih uvjetovanosti – pretjerane vezanosti za neke zemaljske stvari, odnosno ovisnosti, želja, pohlepe – i osloboditi se uvjerenja koja nas sprečavaju u shvaćanju stvarnosti i postizanju istinske ljubavi. Iznoseći svoje misli na vrlo jednostavan, nenametljiv i pristupačan način, Anthony de Mello katoličku duhovnost obogaćuje baštinom istočnjačke (indijske) mudrosti i kulture u kojoj je rođen.
„Ne postoji nešto poput okrnjene ljubavi, ili nedostatne ljubavi, ili pristrane ljubavi. Ljubav, kao osjećajna sposobnost, prisutna je u svoj svojoj punini ili je uopće nema. Ili je imaš u cijelosti ili je nemaš.“
Anthony De Mello
