Svaka od priča iz bakina dvorišta zaseban je svijet s uvijek novom porukom. Likovi koji u njima žive potječu iz ne tako davnih vremena i svaki put nas podsjećaju na nekog nama bliskog i dragog prijatelja, a ponekad odjekuju u našim vlastitim strepnjama. Nit koja ih povezuje čas je krhka poput cvjetnih iatica, čas snažna poput prijateljeva osmijeha. Bilo da je riječ o oblaku ili o djevojčici, u središtu pozornosti je odrastanje. Ove male skice iz života zapravo govore o djetinjstvu koje je lijepo, bezbrižno i nestašno, ali je ponekad i uplašeno, nezadovoljno i razočarano.
Bez imalo uljepšavanja stvarnosti autorica nas iz priče u priču vodi kroz dvorište sazrijevanja. Suočavajući čitatelja s njegovim vlastitim strahovima, brigama i nedoumicama, ove priče govore jezikom razumljivim i djeci i odraslima. Stoga ih rado preporučamo zajedničkom čitanju. Sjedeći u krilu dijete će ove priče doživjeti onako kako mu ih roditelj prenese, s puno ljubavi koja ga neće "zarobiti" već će ga svojom toplinom "osloboditi". Tako će na mjestu gdje su nekada stajali strah, sebičnost i nesmotrenost uskoro početi rasti smjelost, brižnost i veselje.
Poput trajnog zuba osmijeh djeteta širit će se polako, zauzimajući mjesto koje mu po prirodi djetinjstva zaista i pripada.