Pružanje pomoći obiteljima s malom djecom u kriznim situacijama

Vjerojatno zbog neznanja o temeljima ranoga rasta i razvoja čovjeka, o njihovim potrebama i načinima komuniciranja s okolinom, uvriježena je predrasuda da dijete ništa ne razumije i svi događaji koje doživi u najranijoj dobi padaju u zaborav. To znači da djeca i ne predstavljaju poseban problem u kriznim situacijama te je dovoljno zadovoljiti njihove tjelesne potrebe – osigurati toplinu, hranu i spriječiti tjelesne bolesti. Na žalost, to nije tako. Istina, u najranijoj dobi djeca razumski vrlo slabo komuniciraju. Zbog toga je emocionalna komunikacija i potreba za ljubavlju i osjećajem sigurnosti i zaštićenosti prijeko potrebna za njihov daljnji rast i razvoj. Na njima se gradi slika svijeta koji ih okružuje i slika o sebi samima – dakako, ako mogu vjerovati bližnjima, koliko su oni uspješni u komunikaciji i ako razumiju njihove potrebe i signale. Bez tih osjećaja i iskustava nema zdrava rasta i razvoja – djeca ne mogu preživjeti bez ljubavi. U kriznim situacijama djeca nerijetko ostaju bez primarnih skrbnika, a oni koji ostanu uz dijete nose teret traume i psiholoških posljedica koje duboko remete skladan razvoj ranoga odnosa roditelja i djeteta.