Memoari o Draganu Rolleru, istaknutom hrvatskom gospodarskom povjesničaru i diplomatu (1922. – 2003.), ispričani su kroz prizmu sjećanja kćeri Sibel na njega.
To je osobna i intimna priča koja se isprepliće s predstavljanjem šireg političkog i povijesnog konteksta te destruktivnog utjecaja koji su šovinizam i mržnja imali na pojedince i njihove obitelji. To je priča o preživljavanju, otpornosti i humanosti.
Knjiga se ponajprije bavi vremenom koje je Dragan Roller proveo u ustaškom logoru Jasenovcu.
Nakon što je Dragan Roller umro 2003. godine, Sibel Roller je otkrila da postoji rukopis koji je njezin otac napisao o svom trogodišnjem zatočeništvu. To otkriće ju je nadahnulo da napiše ove memoare. Knjiga je napisana iz dvije izmjenične perspektive, Sibeline s jedne i njezina oca s druge strane.
