Otto Silbermann, glavni junak romana Putnik, imućan je berlinski trgovac židovskog podrijetla. Borio se u Prvome svjetskom ratu i odlikovan je Željeznim križem, a prije nacističkog preuzimanja vlasti bio je cijenjeni pripadnik berlinske buržoazije.
Jedne večeri nakon antisemitskog pogroma u Kristalnoj noći u studenome 1938., dok su mu nacisti pred vratima, Silbermann ostavlja suprugu arijku i bježi iz svog doma te, u nadi da će na slobodi dočekati jutro, sjeda na vlak. Suočen sa sumornom stvarnošću i nevoljama koje slijede, besciljno putuje vlakovima po Njemačkoj, trudeći se ne upadati u oči i nekako pobjeći iz Reicha. Nakon toga životnog brodoloma Silbermann susreće brojne pojedince, široku paletu arhetipova njemačkog društva, od kojih su neki, poput njega, izopćenici nacističkog režima, dok drugi tu ideologiju objeručke prihvaćaju. Odbijajući prihvatiti realnost progona Židova u novoj nacističkoj Njemačkoj,
Silbermann očajnički pokušava na različite načine prijeći granicu, uviđajući pritom kako mu je život svakom minutom sve ugroženiji.
Putnik je potresan prikaz borbe za goli život nekoć uvaženoga građanina obilježenog svojim podrijetlom zbog kojeg je izgubio najprije svoju imovinu, potom dostojanstvo, a naposljetku i razum.
* * *
Ta možda stvari u cjelini nisu ni upola tako loše, možda je sve samo psihoza. Ali ne, konačno bih morao prihvatiti svoju situaciju: postat će još gore, još puno, puno gore! Ali kakva korist od uzrujavanja? Njemačku se mora napustiti! No nikamo se ne može ući! Novac treba ostaviti ovdje, tamo ga samo predočiti. To je za poludjeti! Poduzmeš li nešto, izlažeš se kaznenom progonu, a ne poduzmeš li ništa, tek ćeš onda biti kažnjen. Tako je i u školi. Ako si sâm rješavao zadatke iz matematike, dobio si dvojku, ako si ih prepisao, četvorku, no ako su te ulovili u prepisivanju, ili ako si bio pošten te ih nisi ni pokušao riješiti, dobio si jedinicu. Konačni je rezultat baš uvijek isti.
* * *
Ne mogu se načuditi, pomislio je, da sam uopće još živ. Sad više ne vjerujem u loše pamćenje. No možda nas najprije žele brižljivo skinuti pa onda nasmrt pretući kako nam odjeća ne bi bila krvava i da nam se novčanice ne bi oštetile, danas se ubija ekonomski.
K tome sam sudjelovao u svjetskom ratu. No to je ipak bilo nešto drugo. Mnogi protiv mnogih. Sada sam sâm i moram svoj rat voditi sam. Jesam li ja to zavjerenik? Kako bi mi tada bilo ugodno jer bih onda znao kako se moram ponašati. Ali ja sam običan poslovni čovjek, ništa više. Uopće nemam poleta, to je to. Samo me strah, a s tim se strahom ne miješa čak ni smiješak lopova koji ima plijen za kojim trči.
