Jednom, ne tako davno imala sam sve. Sve što ljubav jest. Bili su to dani obasjani suncem, ispunjeni radošću, sa zvjezdanim sjajem u očima, dok su srca u zagrljaju šaputala o nadi i snovima, živeći istinsku ljepotu. Svoju sam bajku ispisivala otiscima u srcu, predivnim i vječnim. Sve dok jednog dana, iznenada, nije nestalo čarolije i snova…
Moja priča o gubitku djeteta, jedinog…
Draga Jadranka, pročitala sam tvoj rukopis… mogu reći da sam fizički osjetila tvoj bolni krik duše koji progovara iz svake stranice… ali uz bolni krik duše, ljubav je glavna i jedina snaga koja se isčitava iz svake napisane riječi… ljubav nam otvara vrata u sve nepoznate i neistražene svijetove, jer ona je glavna esencija svemira svuda oko nas… baš kako je lijepo rekla sanja na kraju, i ja se nadam da će ovaj mali, a tako veseli, snažan i bezvremenski biser ugledati svjetlo dana.
Karmen Weber – Damjanić, autorica knjige “Dodir svjetla”