Jean Rouaud ušao je romanom Ratišta u francusku književnost i
svojim ulaskom podario joj je knjigu iznimne vrijednosti. Ne svjedoči o
tome samo Goncourtova nagrada; svjedoči samo autorovo tkanje svoje priče
koja malo-pomalo na krhotinama života jedne obitelji i njezinih članova
maestralno ulazi u sferu Prvoga svjetskog rata, velikoga grobišta
tisuća i tisuća ljudi.
Okretno i raskošno, lako i začudno, nikada patetično, Rouaudovo pisanje
veličanstveno spaja obrate priče koja se razvija u savršeno izvedenu
zaokruženu umjetničku tvorevinu. Rouaudov roman Ratišta,
oslobođen svake ideologije, rijedak je primjer antiratne proze i
književnosti, posvećene koliko sudbini svoje obitelji, toliko i prvoj
velikoj klaonici 20. stoljeća.
