Svi žudimo za prisnošću, ali je izbjegavamo. Žarko je želimo, ali često bježimo od nje. Na stanovitoj dubokoj razini slutimo svoju duboku potrebu za prisnošću, ali se plašimo krenuti prema njoj. Zašto?
Prisnost izbjegavamo jer iziskuje razotkrivanje naših tajni. Biti u prisnom odnosu znači povjeravati tajne svojega srca, uma i duše drugome nesavršenom ljudskom biću. Da bismo bili u prisnom odnosu, drugoj osobi moramo dopustiti da otkrije što nas pokreće, što nas nadahnjuje, što nas vodi, što nas izjeda, čemu stremimo, od čega bježimo, kakve autodestruktivne neprijatelje nosimo u sebi te kakve nesputane i divne snove čuvamo u svojim srcima.