Svi smo proživjeli te savršene trenutke
kada na gotovo nevjerojatan način sve dolazi na svoje mjesto, kada nas
događaji – koji se ne mogu ni predvidjeti, a kamoli kontrolirati – na
neki način vode našim putem. Riječ koja najbliže opisuje ono što se
događa u takvim trenucima jest “sinkronicitet”. U tim iznimnim trenucima
kao da nam pomažu nevidljive ruke. Često sam imao takva, naizgled
slučajna iskustva, kako u poslovnom, tako i u privatnom životu.
kada na gotovo nevjerojatan način sve dolazi na svoje mjesto, kada nas
događaji – koji se ne mogu ni predvidjeti, a kamoli kontrolirati – na
neki način vode našim putem. Riječ koja najbliže opisuje ono što se
događa u takvim trenucima jest “sinkronicitet”. U tim iznimnim trenucima
kao da nam pomažu nevidljive ruke. Često sam imao takva, naizgled
slučajna iskustva, kako u poslovnom, tako i u privatnom životu.
Takva iskustva potaknula su moju
potragu za dubljim smislom tih iznimnih trenutaka. Kako to da su mi se
otvarala mnoga vrata nakon što sam prešao prag? Zašto sam u jednom
trenutku izgubio sposobnost stvaranja budućnosti koju sam zamislio? Kako
sam ju ponovno stekao? Koja se načela mogu iščitati iz ovih iskustava?
Ako se ova dinamika pojavljuje kod pojedinaca, zašto ne može nastati
kolektivno u organizacijama – pa čak i društvima? Koje kvalitete
liderstva mogu potaknuti nastanak te dinamike?