Polaznici škole kreativnog pisanja – u proljeće, u gradiću toliko
nalik autorovu rodnom gradu – pronalaze stroj za pisanje priča. Tko je
izumitelj stroja, u kakvom je on odnosu s voditeljicom radionice,
profesoricom književnosti, koje su sve mogućnosti ugrađene u program
stroja, je li on opasan i za koga….
samo su neka pitanja koja čitatelja drže u napetosti. Priča svoj
vrhunac postiže u trenutku kada polaznici škole počinju shvaćati da
stroj od svega može napraviti priču, točnije da on sve kao priču i
shvaća. Ubace li tekst kazališnog plakata, stroj i njega počinje
shvaćati kao priču, što znači da je on papiga, da ne razumije što radi.
On i ono što je već napisano i u hrvatskoj književnosti vrednovano kao
kanonsko, može učiniti boljim. Na ispitu su i August Šenoa, i Marin
Držić, i Ivan Gundulić, i Miroslav Krleža.
