Sloboda

Malo tko bi se usudio svom romanu dati naslov Sloboda koji obvezuje i
lako navodi na skretanje u sladunjave vode u kojima začin čine sloboda i
ljubav, a da ostane na visini zadatka – da bude ironičan i zahtjevan,
ozbiljan i sveobuhvatan. Kao da je izišao iz Tolstojeva šinjela, Franzen
je (nakon devet godina rada) napisao roman koji pokriva sve što je
nesloboda u današnjem svijetu – ekološko razaranje, pohlepa,
korporacije, rat (u Iraku), kapitalizam, a s njima i najvažnije
međuljudske odnose – rodbinske relacije, prijateljstvo, ljubav, seks,
preljub. Franzenovi likovi briljiraju u dijalozima, a kombiniranje
tehnika – dnevnik s pripovijedanjem u prvom licu s objektivnim
pripovjedačem u trećem licu – iznimno dinamizira priču i njezine
paralelne tokove. Podrobni opisi kapitalističkih/korporacijskih
makinacija i djelovanja novca za Franzena nisu samo poligon
razotkrivanja velikih prevara u suvremenom svijetu nego i područje na
kojem se izoštruje moral pojedinca – makar i kroz greške; Franzenovi se
junaci osvješćuju i potom odupiru globalističkoj pošasti s vrlo jasnim
etičkim stavom: Ne, nismo svi na prodaju, ne, nismo svi spremni izdati
prijatelja, ne, nismo svi lakomi na novce. U suvremenoj književnosti
dominira antimoral, nasilje prolazi bez osude. U Franzena dominira onaj
trenutak (zaboravljene) ljudskosti koji dovodi do ganuća.