Novi roman Melite Rundek, autorice s nekoliko značajnih književnih nagrada i ovogodišnjim dobitnikom nagrade Mato Lovrak, iz pozicije najmlađeg ukućana, dječaka Mirka opisuje svijet njegovog brata Zvonka koji se nalazi u pubertetu. Mirko je genijalan, pronicljiv dječak sa samim peticama u školi, dobar i poslušan i kao takav – drugačiji te podliježe raznim oblicima zlostavljanja i nasilja u školi. S vremenom uočava da se s njegovim bratom nešto događa. On je u takozvanim opasnim godinama, u pubertetu, muči ga nerazumijevanje okoline, osamljuje se, ima puno briga sam sa sobom… Mirkov brat, Zvonko, utjehu traži na društvenim mrežama, koje su i inače uobičajeni izazov za mlade te tamo traži srodnu dušu. Kako je riječ o dopisivanju „na slijepo“, bez upoznavanja u stvarnosti, stvari se isprva čine izvrsnim i sjajnim da bi se kasnije tijekom romana zakomplicirale, jer ako osobu ne vidiš ne možeš slutiti koliko godina „tvoja srodna duša“ ima i u kakvim okolnostima živi.
„Ova knjiga je skandalozna, iako uopće ne znamo što ta riječ znači. Možda da je netko učinio nešto posve neprimjereno, i strava! Da, može biti tako. Toga u ovoj knjizi ima puno!
Jer – ovo je knjiga o ljubavnom životu maloljetnika. Zato je jako tajna i mora se skrivati od svih ostalih knjiga. Možda i zakopati u zemlju. Svakako zabraniti!
Ovo je i knjiga o internetu. Internet je jedna jako zgodna stvar, danas i nužna, ali ima i neke svoje zamke. Npr. kad se dopisujete „naslijepo“. Kad ne poznajete sugovornika. Kad ne znate zapravo tko je s druge strane. Kako izgleda, koliko zapravo ima godina, tko je uopće taj ili ta s druge strane internetskog spoja. Nego, nekako zamišljate tu osobu, a to uopće ne mora biti istina. To vam najbolje znamo mi koji smo napravili ovu knjigu. Jer mi se nikad nismo vidjeli!
Onda, u ovoj knjizi ima i puberteta, koji je jedno jako opasno razdoblje u životu, kad nisi ni ovdje ni ondje. Nisi svoj!
Ovo je, da skratimo, knjiga s dosta slova i dosta crteža, u kojoj ima koječega i sve se jako zakomplicira. Da u njoj nema genijalca Mirka i jednog glavodera, tko zna kako bi to završilo i otpetljalo se.
Uf, kakva je to skandalozna knjiga! Nemojte je pročitati!
To je, zamislite, i pametna i poučna knjiga čije rečenice, a i ilustracije mogu odmah u čitanke, ali s tim se ne bismo htjeli praviti važni.“
