Protagonist romana Specijalna potreba desetogodišnji je
dječak Emil koji živi s majkom u unajmljenom stanu.. Samohrana majka teško sastavlja kraj s krajem iako se ubija od
posla. Sinu, koji ima problema s nogama i k tome boluje od mutizma
(poremećaja govorne komunikacije), daje svu ljubav i bori se da se, u
nesklonoj sredini, što bolje socijalizira. U vrlo vješto i precizno
voljenoj priči o hendikepiranom dječaku koji se na svakom koraku,
osobito u školi, susreće s nerazumijevanjem i nedostatkom empatije,
zbiva se i jedan kratkotrajni ljubavni zanos, dramatični lomovi među
likovima, neobični susreti s dilerom, filozofska razmišljanja starog
slijepog profesora i Emilovo natjecanje s njim u slušanju šumova.
dječak Emil koji živi s majkom u unajmljenom stanu.. Samohrana majka teško sastavlja kraj s krajem iako se ubija od
posla. Sinu, koji ima problema s nogama i k tome boluje od mutizma
(poremećaja govorne komunikacije), daje svu ljubav i bori se da se, u
nesklonoj sredini, što bolje socijalizira. U vrlo vješto i precizno
voljenoj priči o hendikepiranom dječaku koji se na svakom koraku,
osobito u školi, susreće s nerazumijevanjem i nedostatkom empatije,
zbiva se i jedan kratkotrajni ljubavni zanos, dramatični lomovi među
likovima, neobični susreti s dilerom, filozofska razmišljanja starog
slijepog profesora i Emilovo natjecanje s njim u slušanju šumova.
Kod
Emila je posrijedi pojava koju psihijatri nazivaju selektivnim
mutizmom, karakteristična za dječju dob. On s pojedinim osobama
razgovara normalno, a s drugima pokazuje potpuni ili parcijalni mutizam.
Na pitanje kako otključati Emilovu bravu, osim majke koja to postiže
ljubavlju i intuicijom, racionalan odgovor nudi tetak Jakov. On smatra
da se kod Emila „sve vrti“ oko prisnosti i povjerenja, načina
približavanja, pa mu daje vremena da shvati kako mu želi dobro i da mu
je „baš takav kakav je, drag i prirastao srcu, jer je poseban i
drugačiji“. Upravo na odnosu likova prema toj Emilovoj posebnosti –
odnosu koji je polariziran i motiviran različitim razlozima, od
socijalnih, psiholoških, religijskih do karakternih i drugih – gradi se
drama glavnog junaka romana.
Emila je posrijedi pojava koju psihijatri nazivaju selektivnim
mutizmom, karakteristična za dječju dob. On s pojedinim osobama
razgovara normalno, a s drugima pokazuje potpuni ili parcijalni mutizam.
Na pitanje kako otključati Emilovu bravu, osim majke koja to postiže
ljubavlju i intuicijom, racionalan odgovor nudi tetak Jakov. On smatra
da se kod Emila „sve vrti“ oko prisnosti i povjerenja, načina
približavanja, pa mu daje vremena da shvati kako mu želi dobro i da mu
je „baš takav kakav je, drag i prirastao srcu, jer je poseban i
drugačiji“. Upravo na odnosu likova prema toj Emilovoj posebnosti –
odnosu koji je polariziran i motiviran različitim razlozima, od
socijalnih, psiholoških, religijskih do karakternih i drugih – gradi se
drama glavnog junaka romana.
Vidi li na kraju, unatoč svim nevoljama koje je u međuvremenu prošao, ipak neka otvorena vrata?