Tzvetan Todorov vrlo uvjerljivo raščarava pojmove civilizacije i barbarstva, precizno definira njihovo značenje, ali istodobno pokazuje ne samo supstancijalnu važnost nego i relativnost tih uvriježenih pojmova te time na osobito argumentiran način pripomaže konstituiranju svijesti o tome tko smo “mi”, tko su “drugi” i tko smo svi zajedno. Nije pretjerano reći da su Todorovljeve povijesno-kulturalno-semiologijske analize tih pojmova, gledane iz perspektive recentnih “kulturnih ratova” i “identitetskih diferencijalizama”, upravo veličanstvene u svojoj humanističkoj funkciji.
One ne zanemaruju ni jedno pitanje, ni identitet ni razlike među identitetima, ni europski identitet ni njegova unutarnja protuslovlja i razlike u odnosu na “druge”, ali temeljito zagovara ono što je ljudski bitno, a to je razumijevanje i kulturno plodonosna tolerancija identitetskih razlika. Na zapadu ni u pojmovni relativizam ni u pojmovni apsolutizam. Na taj se način, drži on, prevladavaju tradicionalni stereotipi međusobno posvađanih “civiliziranih” i “barbarskih” svjetova.
