SVI UMIRU JEDNAKO

Memoarski kaleidoskop Josipa Kotnika uzbudljivo je svjedočanstvo o mnogobrojnim ljudskim sudbinama u Drugom svjetskom ratu. U svojim osobnim doživljajima Kotnik daje sliku jedne generacije koja je dočekala rat oduševljena idejom revolucije i Staljinove veličine i koja je proživjela partizanske dane sve do povlačenja poraženih jedinica prema Sloveniji i Austriji. Kotnikova doživljavanja nemaju oznaku klasičnih memoarskih zapisa, a nemaju ni pretenziju stvaranja “alternativne” povijesti. Ono što zanima Kotnika u njegovu rukopisu nisu ratna događanja sama po sebi, već ono što u tom događaju određuje čovjeka. Autor pokazuje na koji način generacija koja je vodila rat pokušava ta traumatska iskustva završiti u sebi. Do tog se završetka ne dolazi dogovorima i pregovorima zaraćenih, nego u susretu sa samim sobom.