„Bilo je to bezgrešno začeće.“
To nije rečenica koju bi trebalo reći pred mojom prezaštitnički nastrojenom braćom, iako će se trudnički trbuščić vidjeti za nekoliko mjeseci. Kad se u moj život vrati najzgodniji frajer s kojim sam provela noć, govoreći da nosim njegovo dijete, zanijemim. Kako je doznao? Pokazalo se da je dobio pismo od moga „odvjetnika“ koji mu je rekao da učini „odgovornu stvar“ i odrekne se svih roditeljskih prava na bebu. Uvrijeđen je, rekavši da neće biti poput oca i napustiti svoje dužnosti. Učinit će ispravnu stvar i oženiti se mnome.
Ali… ne pristajem ni na što manje od braka iz ljubavi. Ni zbog osjećaja odgovornosti ni zbog novca, a definitivno ne zbog nekog smiješnog pisma koje nikada nisam poslala. Koga od svoje braće trebam zadaviti za to pismo i „odvjetnika“ kojega sam navodno unajmila?
