Uglavnom su me voljele starije gospođe

 11,81

CIJENA s uključenim PDV-om
Količina
Kupovinom 1 knjige ostvarujete 2 nagradna boda
Opis

Pišući poetsku dijagnostiku vremena čiji je egzistencijalni oblik
odgoda: odgoda ne samo boljih vremena, već i odgoda sadašnjosti u ime
izraubanih simbola roda, mjesta i vremena… kojima se sve nespretnije
prikriva državni i nacionalni kriminal, autor se književnopovijesno
svrstava u niz pjesnika koji su, od Longina, preko Hölderlina do Adorna
postavljali verzije pitanja: čemu pjesnici u oskudna vremena. Cinik bi
rekao, ničemu, kao niti u vremena prosperiteta i sjaja. Trudbenik stiha,
a Stanković to zacijelo jeste, poetizacijom golog života, ukazuje na
optimizam koji, jetkoj ironiji i rezignaciji usprkos, nudi sretniju
inačicu odgovora: pjesnici su potrebni! U vremenima kao što je
naše, potrebni su nasušno! Potrebni su kao prevoditelji. Prevoditelji
koji će jezik besmisla umorne i ponižavajuće nacionalne i globalne
zbilje, stihovima koji samo naoko odražavaju svijet, slovo po slovo,
pjesmu po pjesmu, knjigu po knjigu… pretvoriti u jezik smisla. A to
svakako nudi i ova knjiga zrcalnog odraza svijeta kojeg su za nas
stvarali gori od najgorih, a kakvog ni najgori među nama nisu zaslužili.
Knjiga koja se ne zadovoljava zrcaljenjem zbilje. Nikako. Glasno
ispisujući: dosta je odgoda, svaka njezina pjesma otvara i nudi
prostor za korekciju. Gotovo svaka stranica ove knjige izgovara
korektivnu mantru: svijet kakav jeste nije mjesto gdje pristajemo
nastaviti živjeti; želimo, moramo i trebamo živjeti u svijetu kakav bi
on trebao biti. Sve dok ga ne zavole i najstarije gospođe. A te su,
znamo, vidjele svijeta.

Godina

Format

20 x 14

Uvez

Mekani

Izdavač

Autor

Broj stranica

232