Ulica Ferde Pomykala 17

Meka olovka Ivice Ivaniševića ispisuje još jednu melankoličnu, ponešto
starinsku i finim humorom urešenu priču, ovaj put o policajcu koji voli
kvizove. Samotnom inspektoru Frani Bagatu pred našim će se očima
izvrnuti svijet: zaljubljuje se nenadano u akribičnu apotekaricu što ga
međutim ne priječi u rješavanju novog slučaja, naprotiv, u istragu
uključuje i nju, profinjenu i poduzetnu Ingrid, s tim da po prvi put u
karijeri ne traga za ubojicom, nego za ubijenim. Tajnoviti Luka
Martinis, gotovo stripovski lik, čovjek neprepričljive biografije, a
izgledom melanž bjelosvjetskog dendija i domaćeg noštroma, sklon se
pojavljivati nakon svoje smrti, a kako čitamo u policijskim spisima,
jedna pogibija nije mu bila dovoljna. Kojim će metodama istražiteljski
par razriješiti „dvaput san umra“ zavrzlamu i otkud u svemu davno i
uistinu preminuli skladatelj festivalskih uspješnica? Među dominantnijim
protagonistima romana Ulica Ferde Pomykala 17 iznova je Split koji već
sad Ivaniševiću, kao svome piscu, duguje sve poštovanje. A ondje nije
sve blještavo, postoje rubne sudbine, skroviti zakutci i prilično
zatvorene grupe kao, evo, ljubitelji kvizova. Zaplet i rasplet ovog
krimića dojmljivo su zamišljeni, no u toj sočnoj storiji posebno nas
privlači autorov pogled sa strane. Meandrirajući lakonogo rahlom
kriminalističkom skicom, Ivica Ivanišević čini ono što ga izdvaja u
njegovoj spisateljskoj autentičnosti: govori o ljudima, o njihovim
slabim mjestima, a ponajviše o potrebi da se takvi, nerijetko usamljeni i
nesretni, nađu u susretu s drugim