Vrijeme se zanjihalo

Ispod otoka drugi je otok, ispod riječi druge riječi,

Neraskidivi lanac događanja.

Od početka svog stvaralaštva Andriana Škunca odmjeravala je svoju
zemaljsku sudbinu i sudbinu svojega otoka s metafizičkim, s onostranim,
pa to i u ovoj poetskoj knjizi višestruko potvrđuje.

 

Zapravo
se radi o slozi, o spajanju jednog životnog iskustva i dugotrajnog
hodočašća posvećenim mjestima Novalje i otoka Paga. U trajnoj
izloženosti pejzažu njezin je tekst toliko impregniran iskustvom
gledanja, viđenja, prolaženja (hodopisa) da je i ova poetska knjiga
svojevrsno obraćanje otoku kao živom biću s kojim se autorica na neki
način identificira.