U ovoj prozi koja je i duhovita i ozbiljna, u svijetu koji priziva i Kunderu i Kafku (Kubricka i Polanskog), sva su čitanja moguća, baš kao i sva pitanja.
Je li “Žalosni Bog” priča o jednoj (sve)moćnoj obitelji ili o svakoj ljudskoj zajednici?
O jednoj ljubavi protiv struje ili o svakoj koju živimo?
Govori li o maloj ili o velikoj povijesti, o jednom vremenu (Češka nakon pada komunizma) ili o Vremenu ljudskom i božanskom?
Je li, napokon, glavni junak Kratochvilova romana sredovječni knjižničar Aleš Jordán, koji je u djetinjstvu nazočio umorstvu i pokušava ga riješiti, ili je to Priča, i Bog koji na nekom proplanku baca češere u maglu?
