Priče o naizgled običnim ljudima, smještene u prepoznatljive vremensko-prostorne koordinate, nisu samo prozne minijature koje popisuju pomalo tjeskobne ljudske egzistencije i situacije (motivi bračnog nasilja, nemogućnosti komunikacije među parovima i dr.), već kao da u svakoj od njih možemo naići na implicitne ili eksplicitne zapise o smislu života, čiju jednoznačnost itekako narušavaju detalji koji prizore iz svakodnevnog života nadopunjavaju nijansom iracionalog i fantazijskog.
Proza Lane Derkač spada u one rijetke iznimke koje ne pristaju na utrkivanje po ljestvicama čitanosti i prilagođavanje zakonima tržišne logike, iznimke u kojima su suptilnost i promišljanje nadređeni fabularizaciji i koketiranju s čitateljima, a svakodnevica sagledana iz drugog kuta i provučena kroz filter poetskog i filozofskog.
