Kineska prošlost i kineska svakodnevica – treba
iskreno priznati – velikom broju ljudi, Europljanima,
ali i pripadnicima drugih kontinenata, vrlo su
malo poznate. Kineski je život do nekoga vremena
bio zapravo nešto posve tajnovito, nešto što
je zatvoreno u sebe sama teško prelazilo čvrste i
oštro postavljene kineske granice. Tko bi odlazio
u Kinu, primjerice koji lektor, gospodarstvenik ili
kakav drugi djelatnik, sigurno je s mnogo poštovanja
i obazirnosti boravio u toj zemlji, nemalo
puta čudeći se načinu života samih Kineza i gotovo
nikakvoj komplementarnosti s vrijednostima
takozvane zapadne civilizacije.
Velnićev Kineski šapat pravi je i nenametljiv govor čovjeka koji, prodirući u svijet velikih nepoznanica, ostaje duboko začuđen i prosvijetljen riječima koje do njegove nutrine dopiru šaptom ili krikom, ali dopriu polagano, kapilarno, suptilno kao subjektivni pogled u kinesku zbiljnost do kojega se ipak najcjelovitije dolazi razumijevanjem šapta i svile.
