Duhovnost - transformacija iznutra - izvana

Poput djeteta aspirant se prvo čudi Istini, zatim postavlja pitanja i traži odgovore u vanjskome svijetu. Otkriva da intelektualno zadovoljstvo nije dostatno i konačno postaje inspiriran za traženje Istine direktno iznutra. Postavljanje pitanja prvi je korak u potrazi za Istinom.
Zbog duhovne prakse čovjek se ne mora odvojiti od svoje obitelji, rođaka ili društva. Ne može i ne treba sve ostaviti, svega se odreći jer mu ionako ništa ne pripada. Želja za odricanjem od svjetovnih stvari i posjeda naznaka je njegova ega i neznanja. Svjetovne stvari pripadaju Bogu i njihova je svrha da budu korištene kao sredstvo kojima se spoznaje Bog. Sve dok čovjek koristi svjetovne stvari kao sredstvo za postizanje višega cilja, neće se za njih vezati.