U knjizi Afera Agrokor. Slom diva na staklenim nogama autori Anita Culifaj i Marin Galić analiziraju komunikaciju Vlade Republike Hrvatske tijekom krize vezane uz aferu u koncernu Agrokor. Metodom studije slučaja iznose saznanja kako su o procesu restrukturiranja koncerna komunicirali članovi Vlade RH, od trenutka preuzimanja odgovornosti za suzbijanje te krize i donošenja posebnog zakona lex Agrokor u travnju 2017., do konačne nagodbe u srpnju 2018. godine.
Usporedno s rješavanjem krize vezane uz koncern Agrokor, Vlada se tijekom cijelog razdoblja restrukturiranja morala nositi s aferama u koje su bili uključeni vodeći ljudi iz njezinih redova zaduženi za rješavanje te krize. Stoga je krizna komunikacija Vlade bila usmjerena na poteškoće restrukturiranja kompanije, ali i na istupe u javnosti u vezi s aferama i sukobima interesa.
Ova studija slučaja nastoji doći do dubljih spoznaja o sadržaju i načinu vođenja krizne komunikacije Vlade na koju su velik utjecaj imala određena obilježja političkog, ekonomskog i društvenog konteksta. Svrha knjige je utvrditi je li, unatoč nizu poteškoća i prijepora, komunikacija Vlade o toj aferi bila uspješna. S obzirom na to da u Hrvatskoj nema mnogo znanstvenih radova koji istražuju i analiziraju krizne načine komunikacije u političkoj areni, ova je knjiga vrijedan doprinos komunikacijskoj znanosti.
* * *
Koncern je tijekom vremena postao prevelik da bi propao i zato je „problem Agrokor“ postao politički obojen. Kompanija je svoj tržišni položaj učvršćivala stalnim rastom. Osim što je, zahvaljujući klijentelističkim vezama, svoje poslovanje godinama širila na niz tvrtki u Hrvatskoj i regiji, prerasla je u najvažniju privatnu kompaniju u zemlji koja je samo u Hrvatskoj zapošljavala otprilike 40 000 radnika. Vlada je kontinuirano naglašavala da je Agrokor nositelj hrvatske ekonomije, dakle, kompanija čija propast može dovesti do potonuća cijeloga gospodarstva. Velik broj zaposlenih omogućavao je Agrokoru privilegirani položaj u hrvatskom društvu, posebice u političkim krugovima uz čiju je pomoć kompanija dobivala povlaštene kredite, državne subvencije i drugo.
* * *
Da je Vlada Republike Hrvatske uspješnije komunicirala s medijima i građanima u vezi s aferom Agrokor, javnost ne bi postavljala pitanje je li komunikacijska strategija uspjela opravdati tako naglašeni angažman države u zoni privatnoga poslovanja, što je u kapitalističkim državama iznimno rijetko. Također, zasigurno ne bi bilo ni naknadnih analiza o komunikološkim aspektima cijeloga slučaja. Javnost bi s vremenom zaboravila na najveću aferu u povijesti Hrvatske koja se ticala financijskih problema tada vodeće hrvatske kompanije i uloge države koja se radi gospodarske stabilnosti odlučila uključiti u njihovo rješavanje.
Anita Culifaj, Marin Galić
