Babilonska se religija u svojem općenitom aspektu može prepoznati kao štovanje
prirode, a bogovi se mogu podijeliti kao personifikacija različitih prirodnih sila i moći.
Ali ovdje se na početku susrećemo s teškoćom koja još uvijek nije zadovoljavajuće
objašnjena. Za vrijeme rane povijesti zemlja nije bila udružena pod jednom
administracijom. Veliki su gradovi sa zemljom s kojom su neposredno graničili
formirali neovisne države. Tek nakon mnogih stoljeća neovisna postojanja ili
privremena spajanja, ostvareno je trajno jedinstvo između razdvojenih kraljevstva. U
toj zamagljenoj prošlosti možemo pratiti egzistenciju mnogih velikih babilonskih
bogova kasnijih vremena, ali u ranom razdoblju pronalazimo da njihovo štovanje nije
prevladalo jednako diljem zemlje, nego se kult svakog božanstva nalazio u nekom
gradu. Promatrajući ukupno, štovanje svih bogova daje nam dosljednu sliku štovanja
prirode u njezinim različitim dijelovima, a u kasnijim razdobljima takva slika
nesumnjivo odgovara općim karakteristikama nacionalne religije.
