Biblija. Stari i Novi zavjet

Kršćani Bibliju proučavaju kao svoju normativnu, za život
smjerodavnu knjigu u kojoj oni nalaze poruku — riječ Božju. No, Biblija je uz
to i spomenik historije čovječanstva, jedna od najstarijih knjiga, u kojoj je
genij Hebreja na svoj način asimilirao i dalje obogatio razmišljanje i mudrost
drevne Mezopotamije i Egipta, da je onda, obogaćenu grčkim genijem, po Novom
zavjetu i daljnjem kršćanskom razmišljanju unese u tadašnji grčko-rimski
svijet. Po postanku i jeziku, po sadržaju i stilu, po slikovitosti i
metaforici, Biblija nije jedna knjiga, nego zbir knjiga koje su nastajale u
razdoblju od 13. st. pr. Kr do 2. st. po Kr. Biblija je za kršćane sveta,
inspirirana i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka
povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne umjetničke snage. Ona
pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva. Stari zavjet u Bibliji Stvarnosti
plod je mnogostruko udruženog rada hrvatskih bibličara i književnika. Kao
polazišni tekst izabran je prijevod Antuna Sovića, s tim da je Petoknjižje
preveo Silvije Grubišić, Psalme Filibert Gass, a Pjesmu nad pjesmama Nikola
Miličević. Novi zavjet preveo je Ljudevit Rupčić.