Japanska mitologija

Japanska mitologija ne govori o stvaranju s pomoću zapovijedi, već kao istinu uzima
podrijetlo stvari spontalnim stvaranjem, a njihov razvitak stvaralačkim slijedom.
Tumačenje podrijetla univerzuma stvaranjem jest opsežno. Mitovi o spontalnom
stvaranju i preobrazbi jesu blagi i umirujući. Prvi je mit monoteistički jer je sve
načinjeno tako da ovisi o volji i moći svemoćnog stvaratelja. Drugi je hilozoističan ili
panteističan jer sve što postoji ima ima u sebi urođeni vitalnost. Bila je to prva
japanska koncepcija o stvarima koja se očuvala u šinto animizmu, a kasnije je
usklađena s budističkim panteizmom.
Prvobitna religija naroda zove se šinto, „put bogova“ ili „duhova“. Ovo je
vjerovanje zapravo animističko gledište na svijet povezano s plemenskim kultom
božanstva klana. Gledajući svijet takvim nazorom, Japanci su štovali prirodne stvari i
ljudska bića koja su očitovala neuobičajenu moć, snagu ili ljepotu. Svaka od tih stvari
ili bića naziva se kami, božanstvo ili duh. Priroda je napučena beskonačnim
mnoštvom bogova i duhova, a čovjekov je život uvijek blisko povezan s njihovim
mislima ili aktivnostima.