Bili su visoki, svjetlokosi, plavih ili sivih očiju, širokoga čela. Zvali su ih Keltima. Pripadali su “arijskoj” obitelji. Njihov je jezik bio sličan latinskom, grčkom, teutonskom, slavenskom, zendu antičkih Perzijanaca i sanskrtu antičke Indije. Njihova izvorna postojbina vjerojatno je neko područje u Srednjoj Europi, uzvodno uz Dunav ili u području Alpa. Okrugli grobovi u koje su pokapali svoje pokojnike ili polagali njihov pepeo razlikovali su se od drugih grobova ranije rase.
Svećenici Kelta su nam dobro poznati pod imenom “druidi” – riječ izvedena iz korijena “DR” što označava drvo, posebno hrast, na nekoliko arijskih jezika. Ovo se općenito uzima kao dokaz – premda ga ne prihvaćaju svi znanstvenici – da su posebno štovali kralja drveća. Imela, čudesni parazit hrasta, bila je istaknuta među njihovim “biljkama moći” i imala je veliku ulogu u njihovim ritualima.
