Naglasak u hrvatskome književnom jeziku

Osnovne su normativnoakcentološke
spoznaje nastale već prije, pa je knjiga zapravo rezultat četvrtstoljetnoga
istraživanja koje se temelji na svim prethodnim odmacima od Karadžić-Daničićeve
akcentuacije i koje je iznijelo na svjetlo dana zapadno novoštokavsko
naglašavanje na dvije njegove razine: organskoj i standardnojezičnoj. Pritom je
standardnojezična razina samo pročišćena organska s onim nužnim dogradnjama i
nadgradnjama bez kojih standardni jezik ne bi mogao dobro funkcionirati.
Naglasna pak tipologija, osnovana na akcentološkim mjerilima, u knjizi se
ostvaruje reljefno – naglasnom klasifikacijom korpusa od približno pedeset
sedam tisuća riječi. Sam je korpus ekscerpiran iz akcentoloških studija ,
rječnika, pravopisa i gramatika hrvatskoga jezika, a ti su izvori uzeti zato da
se hrvatsko standardnojezično naglašavanje potvrdi baš na onom gradivu na kojem
se prije Zavodove i Akademijine gramatike hrvatskoga standardnog jezika htjela
potvrditi drugačija norma. Ovaj rad prikazuje naglasak u suvremenome hrvatskom
književnom jeziku u cjelini. To znači da obuhvaća četiri veća područja:
naglasak imenica, naglasak pridjeva, naglasak glagola i naglasak ostalih vrsta
riječi. Da bi se taj cilj dosegao, građa je skupljana sustavno i iz različitih
izvora. Pritom je težište bilo na naglasnim ( paradigmatskim i tipološkim)
osobitostima određene vrste riječi, manje na bilježenju leksičkog naglaska što
većeg broja riječi. Za ovaj rad nisu posebno ispisivana djela pojedinih struka,
već samo rječnici i drugi priručnici općega jezika. Stoga u imeničkom djelu
glavninu čine opće imenice, a od ostalih – među kojima su osobna imena,
zemljopisna imena, etnici i dr. – uvršteno je samo ono što je naglasno značajno
i što se našlo u izvorima. Sve su skupljene riječi iz različitih izvora
najprije razvrstane po vrstama riječi i morfološkim cjelinama kako je to
uobičajeno u hrvatskim gramatikama, a zatim je za svaku od njih utvrđen
književnojezični naglasak.Za tipološko razvrstavanje građe uzeta je nova
naglasna tipologija (v.t. 35-48) koja se dalje primjenjuje u opisu naglaska
svih vrsta riječi. Cjelovit je prikaz naglasnih ponašanja uvijek dvodijelan.
Stoga na početku svake morfološke cjeline dolazi najprije popis njezinih
naglasnih tipova, podtipova, skupova naglasnih jedinica i samih tih jedinica, a
za njim slijede naglasni uzorci i određen broj primjera svrstan po abecedi.
Radi lakšeg snalaženja na kraju su rada uvrštena dva posebna dodatka. Jedan je
Potpuni sadržaj, u kojem su zabilježene sve naglasne jedinice, a drugi je
dodatak Kazalo riječi. I jedan i drugi upućuju čitatelja prema naglasnoj
jedinici, a od nje – gdje je potrebno – postoje uputnice prema naglasnom uzorku
ili općem dijelu.