Odnose između Čehoslovačke i Jugoslavije u razdoblju koje se prati odredili su događaji iz 1968. godine. Čehoslovački pokušaj reforme državnog socijalističkog sustava djelomično je bio inspiriran jugoslavenskim iskustvom. Pod sve većom prijetnjom sovjetske intervencije predstavnici Praškog proljeća sve su više prizivali prijateljstvo s Jugoslavijom, što je tadašnje čehoslovačko društvo zahvalno prihvaćalo. Stoga je politička garnitura koja je došla na vlast kao rezultat poraza reformnog pokreta ponovno zauzela razerviran ili čak neprijateljski stav prema Jugoslaviji kao izvoru štetne ideološke hereze. No stjecajem niza okolnosti, koje autori detaljno analiziraju u knjizi, i ovo je čehoslovačko vodstvo naposljetku pribjeglo njegovanju “socijalističkog prijateljstva”, što je i jugoslavenska strana iz jednako pragmatičnih razloga i upadljivo prihvatila. (…)
Okvir službeno proklamiranog, iako uglavnom, neiskrenog prijateljstva, pomalo je paradoksalno omogućio razvoj odnosa u dotad neviđenim razmjerima. U suradnji poduzeća i institucija, u turizmu ili razmjeni radne snage, to su izravno iskusile stotine tisuća čehoslovačkih i jugoslavenskih građana.
Dr. sc. Ondřej Vojtěchovský (1977) predaje na Institutu za svjetsku povijest Filozofskog fakulteta Karlovog sveučilišta u Pragu.
Prof. dr. sc. Jan Pelikán (1959) profesor je na Katedri za južnoslavenske i balkanističke studije i na Institutu za svjetsku povijest Filozofskog fakulteta Karlovog sveučilišta u Pragu.
