O temeljnim pravima čovjeka

Osho proučava Deklaraciju o općim pravima
čovjeka koju su stvorili Ujedinjeni narodi, kao odgovor na užase
nacističke Njemačke koji su doveli do Drugog svjetskog rata – proglašava
ju licemjernim izražajem barbarskog društva. Kada Osho govori o temama
društvenog ili političkog značaja, potrebno je očekivati razbijanje
ugodnih sustava vjerovanja i samonametnutih uvjerenja koja podržavaju
tvrdnju da, kao civilizirana ljudska bića, znamo razlučiti dobro od
lošega. Drugima je uvredljivo to što “duhovna” osoba ulazi u političku i
društvenu polemiku. Ali Osho je jedinstven čovjek, a on govori: Ja
promatram život u njegovoj cjelovitosti, a ta cjelovita vizija je ono
što nazivam duhovnošću. Politika je jedna od tema, matematika je jedna
od tema, kao i ljudska prava. Duhovnost nije jedna kategorija; duhovnost
znači život u cjelovitosti. Duhovnost znači živjeti život punim
plućima… Ja nisam nikakav propovjednik. Ja želim probuditi sve iz
njihovog sna. Želim probuditi ljude iz njihovog nesvjesnog života, tako
da mogu početi razmišljati za sebe… ljudi će se naljutiti kada ih
probudite, ali ja sam sretan s time – jer je to početak njihovog
buđenja.