PISMA O BOLI

Osjećaj avanture, te stoga i suštinske nestalnosti čovjekova života, ali zajedno s njom i osjećaj nade, pa prema tome i potpune otvorenosti nadnaravnomu, dva su pola oko kojih se okreće cijeli duhovni put Emmanuela Mouniera, jednog od velikih protagonista francuskog katoličanstva XX. stoljeća, čije je ime vezano uz časopis Esprit, jedan od najvažnijih glasova kulture i religiozne rasprave prošloga stoljeća.
Ove su stranice izabrane iz Pisama i Dnevnika Emmanuela Mouniera, vrlo poznatih djela koja su prava riznica podataka o naraštaju francuskih intelektualaca od kojih je potekla filozofija takozvanog “personalizma”. Nit vodilja ove antologije pisama, bol, doživljena u prvom licu i podijeljena s drugima, nevjerojatno živo ukazuje put kojim se zrela i vedra vjera izgrađuje i ojačava. Dirnut, naime, nekim posebnim okolnostima, prvenstveno teškom bolešću prvorođene kćeri, Mounier se često zaustavlja na problemu boli.
Stoga je objavljivanje ovih pisama daleko od pukoga sentimentalnog pijetizma. Budući da je iskustvo boli jedno od najznačajnijih, može se sa sigurnošću tvrditi da stav koji neka osoba zauzme prema boli i problemu koji ona postavlja, otkriva stav osobe prema životu općenito.