Pisane za one najmlađe, kratke kratke priče Mladena Kopjara, objedinjene u zbirci Poštanski Marko, tople su i poučne obiteljske minijature koje uz humor i dječje očište iz svih situacija izvlače ono najbolje, ono ljudsko u nama. Takav optimizam premošćuje i ono što je na prvi pogled zamršeno i komplicirano – strahove, (dječje) šlampavosti i nesigurnosti, neiskazane simpatije, pa i međuljudske odnose odraslih. Dječji je svijet pritom ispunjen isprevrtanim perspektivama i brojnošću zabuna, što nehotičnih jezičnih, što namjernih konverzacijskih. Nešto svakidašnje tako postaje nesvakidašnje. Postupci odraslih dovode se do apsurda, a sve završava duhovitom poantom. No vrijedi i obratno: nesvakidašnje postaje svakidašnje.
Npr., u priči „Kuglica za snjegovića“ luckastost roditelja pretvara se u dobro djelo i primjer socijalne osviještenosti. Temeljni je gradbeni postupak autorovih mikrostruktura (raz)otkrivanje svijeta, poput onoga u Carevu novom ruhu. Ali ovdje to nije toliko drastično.
Ovo je jedan mali svijet koji ne pretendira rušiti carstva svojim ubojitim komentarima. U Kopjarovoj knjizi jedino što je istinski radikalno jest toplina koja se rodi u svakome tko je pročita.
„U zbirci priča Poštanski Marko naći ćemo četrdeset sedam kratkih priča. Objedinjuje ih ponajprije pripovijedanje u prvome licu. Uvijek je glavni lik neki dječak niže školske dobi. Likovi nisu uvijek iz iste obitelji, no za sve te obitelji zajedničko je vedro i angažirano proživljavanje svakodnevnih „sitnih” događaja koji život znače. Zajedničke su im i ljubav i tolerancija koje likovi pokazuju jedni prema drugima. Povrh toga, svi odreda imaju barem malo smisla za humor. Tako se nevoljice koje tu i tamo zadese protagoniste nerijetko preobraze u smiješne zgode, koje nisu bez poruke. (…) Znakovito je da zbirka nosi naslov Poštanski Marko. Iz nje izviruje mala sjeta zbog lijepoga, ali zaboravljenog običaja da se pišu razglednice i čestitke dragim osobama. Dobiti od poštara čestitku, a ne račun ili opomenu za kakav prijestup, danas je rijetka pojava. U ovoj zbirci – to se još uvijek može dogoditi.“
dr. sc. Diana Zalar
